Anuitet je iznos kojim se otplaćuje kredit ili zajam u određenom vremenskom razdoblju – predstavlja utvrđeni iznos koji se otplaćuje postupno prema amortizacijskom planu. U njega je uključen i dio duga i pripadajuće kamate, a određuje se tako da po dospijeću dug bude u potpunosti isplaćen.

Avans (engl. advance payment, njem. Anzahlung, Vorschuss) ili predujam je novčana svota koju pri sklapanju ugovora ili u tijeku njegova ispunjenja jedna ugovorna strana daje na račun ispunjenja obveze, još prije nego što je tražbina dospjela. Prema tome, avans nije konačno ispunjenje ugovorne obveze davaoca avansa, pa ni djelomično ni bezuvjetno plaćanje ugovorene cijene ili druge vrste naknade, jer se ona daje po ispunjenju ugovorene radnje primatelja avansa, a sve pod općim uvjetom da je ugovor uredno ispunjen.

Bankrot (engl. bankruptcy, njem. Bankrott, der finanzielle Zusammenbruch) je potpuni financijski slom banke ili tvrtke zbog nemogućnosti podmirivanja potraživanja prema vjerovnicima. Bankrot najčešće nastupa kada financijska obveza tvrtke premašuje vrijednost imovine, a ne postoji mogućnost da se potraživanja odgode ili kreditno podmire. Zanimljivo, bankrot kao pojam potječe od talijanskog izraza banca rotta (razbijena klupa) koji se odnosi na pojavu osvećivanja bankarima koji nisu mogli podmiriti svoje obveze prema klijentima, tako da su im razbijali bankarske klupe.

Bezgotovinsko plaćanje (engl. cashless payment, njem. bargeldlose Zahlung) se provodi knjižnim prijenosom određene novčane svote s računa dužnika na račun vjerovnika u knjigama banaka i drugih novčanih institucija.

Bilanca (engl. balance sheet, njem. Bilanz) je dvostrani računovodstveni iskaz koji ima uravnoteženu desnu i lijevu stranu (lijeva strana u kojoj se iskazuje aktiva mora biti uvijek jednaka desnoj strani u kojoj se iskazuje pasiva). Ona je trenutačni iskaz stanja (na određeni dan) sredstava i izvora sredstava iskazanih u novčanom izrazu.

Bjanko akcept (engl. blank acceptance, njem. Blankoakzept) je akcept koji ovlaštena osoba svojim potpisom stavlja na lice nepopunjene mjenične tiskanice, ostavljajući primatelju mjenice da sve ostale mjenične potrepštine unese prema potrebi i prema sklopljenom sporazumu.

Bjanko kredit (engl. unsecured credit, uncovered credit, njem. Blankokredit, ungesicherter Kredit) je kredit odobren korisniku samo na temelju njegova boniteta i kreditne sposobnosti, bez posebnih instrumenata osiguranja.

Centralna banka (engl. central bank, njem. Zentralbank, Notenbank) je temeljna financijska institucija novčanog sustava; banka koja u suvremenim tržišnim gospodarstvima ima zakonski monopol za izdavanje zakonskog sredstva plaćanja, ili primarnog novca (koji se često naziva i rezervni novac), kao i pravo da poslovne banke kod nje moraju držati određene rezerve.

Cost-benefit analiza (engl. cost-benefit analysis, njem. Kosten-Nutzen-Analyse) je metoda ekonomske analize kojom se uspoređuju i vrednuju sve prednosti i svi nedostaci nekog privrednog pothvata ili projekta analizom troškova (cost) i koristi (benefit).

Deflacija (engl. deflation) je pad opće razine cijena u zemlji, često povezan s opadanjem obujma proizvodnje robe i usluga, kao i zaposlenosti.

Depozit (engl. deposit, njem. Ablagerung, Hinterlegung) je pojam koji se dominantno odnosi na novčane depozite i označava novčana sredstva različitih vlasnika koje banka i druge depozitne ustanove prikupljaju na svojim računima i iz njih odobravaju kredite. Novčani depoziti su obveza banke prema svojim deponentima i vode se u pasivi bilance banke, a vlasnicima depozita plaća se tzv. pasivna kamata.

Devalvacija (engl. devaluation, njem. Devalvation, Abwertung) je službena promjena pariteta neke nacionalne valute utvrđivanjem njezine niže vrijednosti u odnosu na neku stabilnu valutu ili u odnosu na neko drugo mjerilo. To je čin izravnavanja unutrašnje (niže) vrijednosti novca izražene u njegovoj kupovnoj moći na domaćem tržištu i njegove neopravdano više vanjske vrijednosti izražene u deviznom tečaju.

Dividenda je dobit dioničkog društva isplaćen dioničarima. Općenito, to je bilo koji iznos poslovnog rezultata ili kapitalnog dobitka od emisije dionica iznad nominalne vrijednosti koji se dijeli ili distribuira među vlasnicima dionica.

Dobit (engl. profit, njem. Gewinn) je financijski rezultat odnosno razlika između većih prihoda i manjih rashoda.

Efektivna kamatna stopa (EKS) je kamatna stopa koja prikazuje koliko kredit klijenta stvarno košta, odnosno kolika je ukupna cijena kredita. Na visinu efektivne kamatne stope utječe osim redovne kamatne stope i visina naknada koje klijent plaća banci prilikom odobrenja kredita, dužina otplate kredita, visina eventualno potrebnog garantnog depozita ili udjela itd. Način izračuna EKS-a je jedinstven za sve banke, a propisala ga je Hrvatska narodna banka.

Fiksna kamatna stopa jamči deponentu točno određeni iznos kamate po isteku oročenja. Neovisno o uvjetima na tržištu, o kretanju tečaja, o promjenama politike banke, jednom kad potpišemo i oročimo štednju sa fiksnom kamatom znamo koliko ćemo dobiti za naš novac.

Fiksni kredit je kratkoročni kredit koji se odobrava i pušta u tečaj u fiksnom iznosu.

Financijski kredit (engl. financial credit, njem. Finanziellerkredit) je kredit odobren u novcu, a bez namjene uvjetovane od strane kreditora.

Glavnica (engl. capital, njem. Kapital) je neto svota imovine koja pripada trgovcu odbivši dugove; u užem smislu to je svota novca koji je na početku investiran u posao ali i raspoloživa svota koja se ostvari kasnijim poslovanjem.
Hipoteka je jedan od instrumenata osiguranja naplate putem kojih banka u slučaju neredovite otplate kredita može zapljeniti imovinu klijenta kako bi naplatila svoja potraživanja.

Inflacija (engl. inflation, njem. Inflation) je prekomjerno povećanje novčane mase u optjecaju, što vodi smanjenju vrijednosti novca i općem rastu cijena; također predstavlja neravnotežu u robno-novčanim odnosima izazvanu povećanjem novčane mase u optjecaju i mase odobrenih kredita u usporedbi s veličinom raspoloživog robnog fonda izraženog ukupnim cijenama.

Jamac je osoba koja zajedno s korisnikom kredita solidarno jamči banci za redovitu otplatu te daje suglasnost da u slučaju neredovite otplate kredita, banka može od njega naplatiti svoja potraživanja.

Kamata je naknada za korištenje tuđih zamjenjivih, pokretnih stvari, najčešće novca. Visina ove naknade odmjerava se prema visini glavnice i trajanju njezina korištenja. Po osnovi nastanka, kamate se dijele na zakonske i ugovorne. Kamata u financijama označuje cijenu uporabe tuđih novčanih sredstava. Pojednostavljeno, kamate su svota novca koju je dužnik po kreditu obvezan platiti u nekom vremenu – obično u godini dana.

Kamatna stopa (engl. interest rate, rate of interest, njem. Zinssatz) je postotak izražene cijene za posuđeni kapital. Visina kamatne stope je različita i ovisi o trajanju osiguranja naplate te o sigurnosti potraživanja. Kamatna stopa se mijenja pod utjecajem ponude i potražnje na tržištu kapitala.

Kapital je novac koji pojedinac ili poduzeće ulaže u pokretanje i odvijanje poslovnog pothvata. Kapital označava ukupnu vrijednost imovine poduzeća, financiranu iz vlastitih i/ili tuđih izvora. Kapital se dakle može promatrati kao imovina (aktiva) ili vlasništvo (pasiva), tj. kao njihova međuovisnost.

Kredit (engl. credit, njem. Guthaben, Kredit, lat. creditum) je ustupanje određene svote novčanih sredstava od strane financijske organizacije (banke i dr.) kao kreditora (vjerovnika, zajmodavca) nekoj osobi (debitoru, dužniku zajmoprimcu), uz obvezu da mu ih ovaj vrati u dogovorenom roku i plati pripadajuću naknadu – kamatu.

Kreditna bilanca (engl. credit balance, njem. Habensaldo, Aktivsaldo) je kategorija bilance u bankarstvu u kojoj se daju pregledi stanja aktive, obveza i kapitala ili fondova.

Kreditni rejting (engl. credit rating, njem. Kreditwürdigkeitprüfung, Einschätzung der Kreditfähigkeit) je skup svojstava tražioca kredita, kao što su položaj, imovina, poslovi i perspektiva, na temelju koje je moguće donijeti ocjenu o njegovoj kreditnoj sposobnosti, koja se može promatrati s formalne i materijalne strane.

Likvidacija (engl. liquidation, njem. Abwicklung, Liquidation) je pojam višestrukog značenja: u pravu i ekonomici označava prestajanje postojanja nekog gospodarskog subjekta, u računovodstvu obračunavanje računa, a u prenesenom značenju uništenje nekoga ili nečega. U gospodarstvu likvidacija znači prestajanje djelatnosti nekog poduzeća. U sklopu naših do sada važećih pravnih propisa razlikovala su se dva postupka likvidacije: redovita i prisilna (stečaj).

Likvidnost (engl. solvency, liquidity, njem. Zahlungsfähigkeit, Liquidität) je svojstvo imovine ili njezinih pojedinih dijelova da se mogu pretvoriti u gotovinu dostatnu za pokriće preuzetih obveza. Likvidnost poduzeća nerijetko se definira kao njegova sposobnost da pravovremeno podmiruje svoje obveze.

Mjenica (engl. bill of exchange, njem. Wechsel) je vrijednosni papir po naredbi na temelju zakona; to je vrsta obligacijskog vrijednosnog papira čija je gospodarska funkcija u dužnikovu davanju osiguranja plaćanja vjerovniku uz dužnikovo preuzimanje apstraktne novčane obveze prema vjerovniku, čije ispunjenje dospijeva prema naznaci na samoj mjenici.

Nelikvidnost je zastoj u kruženju imovine u procesu reprodukcije poduzeća (nelikvidnost poslovanja). Drugim riječima, nelikvidnost poslovanja je nesposobnost neometanog tijeka bitnih faktora poslovnog procesa i njihova pretvaranja iz novčanih u materijalne oblike i iz materijalnih u novčane.

Nesolventnost je nemogućnost plaćanja dospjelih obveza u rokovima njihovih dospijeća. U slučaju određenih zastoja u plaćanju dospjelih obveza, govorimo o privremenoj nesolventnosti, dok trajnu nesolventnost označava potpuna obustava plaćanja u slučaju predstojećeg stečaja poduzeća.

Obveznica (engl. bond, njem. Schuldverschreibung), ili zadužnica (obligacija) je dužnički vrijednosni papir koji izdavatelja obvezuje na povrat pozajmljenih sredstava u određenom roku s određenom kamatom, koja se isplaćuje periodično ili se pribraja glavnici i isplaćuje o dospijeću. Obveznica je kreditni instrument i u biti je ugovor o kreditu. U slučaju da je izdavatelj država, može služiti i kao platežno sredstvo prema državi za poreze i druge dažbine.

Oročenu štednju predstavljaju sredstva oročena u banci na određeni rok uz isplatu kamata.

Ovršni postupak (engl. execution procedure, enforcement procedure, njem. Exekutionsverfahren, Zwangswollstreckungsverfahren, fr. exécution forcée) je poseban građanski postupak po kojemu sudovi prisilno ostvaruju tražbine (prava na neko davanje, činjenje, nečinjenje, trpljenje) na temelju ovršnih ili vjerodostojnih isprava.

Platni promet (engl. payments mechanism, payments system) predstavlja sva plaćanja između pravnih i fizičkih osoba učinjena sa svrhom podmirenja novčanih dugova, odnosno naplate novčanih tražbina. Manjim dijelom je gotovinski, a najvećim dijelom obavlja se knjižnim prijenosom novčanih svota od dužnika vjerovniku.

Potrošački kredit (engl. consumer credit, njem. Verbraucherskredit) kao pojam obuhvaća raznovrsno i rašireno potrošačko kreditiranje građana ili domaćinstava. Iako ga narodna izreka spominje kao “sirotinjsku majku”, ovaj kredit je i vrlo važan instrument ekonomske politike.

Premijska štednja je oročena štednja kod koje banka klijentu po isteku oročenja, osim redovne kamate, isplaćuje i dodatnu premiju na iznos ukupno obračunate redovne kamate. Postotak premije ovisi o roku oročenja pa što je rok oročenja duži, to je i premija na kamatu veća.

Rabat (engl. rebate; allowance; njem. Preisnachschlass; Rabatt) je odbitak od maloprodajne cijene robe ili usluge koji proizvođač odobrava preprodavatelju za pokriće troškova poslovanja. Izražava se u postotku od maloprodajne cijene koju utvrđuje preprodavatelj.

Solventnost je platežna sposobnost poduzeća. odnosno njegova sposobnost da raspoloživim novčanim sredstvima podmiri sve svoje dospjele obveze plaćanja u rokovima njihova dospijeća.

Stečaj je u širem značenju pad poslovne aktivnosti poduzeća zbog čega se ne ostvaruju očekivani poslovni rezultati. S financijskoga gledišta, to je pad poslovne aktivnosti koji može pokrenuti kontinuitet poslovanja, a izazvan je nesolventnošću (nemogućnošću podmirivanja dospjelih obveza u rokovima njihova dospijeća) ili situacijom negativne neto imovine poduzeća (kad su dugovi poduzeća veći od pravedno procijenjene vrijednosti njegove imovine).

Sudužnik je osoba koja pojačava kreditnu sposobnost korisnika kredita ukoliko on nije u potpunosti kreditno sposoban, na primjer kada nema dovoljno visoku plaću za traženi iznos kredita. On zajedno s korisnikom kredita jamči banci za redovitu otplatu te daje suglasnost da u slučaju neredovite otplate kredita, banka može od njega naplatiti svoja potraživanja.

Štedni ulog je podvrsta ugovora o depozitu pri kojem banka, odnosno štedno-kreditna organizacija deponentu izdaje štednu knjižicu.

Štednja (engl. savings, njem. Ersparnisse, Sparen) je izraz koji se u nas upotrebljava za novčanu štednju građana, a novčana štednja poduzeća i ostalih institucionalnih sektora naziva se novčanom akumulacijom.

Tekući račun u bankarstvu označava račun na kojem se kronološki knjiže odobrenja i zaduženja proizašla iz poslovnog odnosa banke i njezina komitenta, s povremenim obračunima dugovnih i potražnih stavki. Sredstva se na tekući račun slijevaju uplatama gotovine, naplatama vrijednosnih papira i stavljanjem kredita u tečaj.

Tender je ponuda na javnom nadmetanju koja se podnosi u određenoj formi, na temelju objavljenog “poziva za ponudu” (invitation to tender), a sastoji se od tri dijela: komercijalnih uvjeta ponuđača, tehničke dokumentacije i bankarske garancije.

Valuta (engl. currency, njem. Währung) je papirni i kovani novac što ga izdaje država ili banka, u optjecaju služi kao sredstvo razmjene i zakonsko sredstvo plaćanja.

Valutna klauzula (engl. currency clause, njem. Währungsklausel) je klauzula koja se unosi u prodajne ugovore kako bi se vjerovnik novčane obveze zaštitio od promjena vrijednosti novca u razdoblju između nastanka novčane obveze i trenutka njezina dospijeća. Njome se eliminira valutni rizik.

Virman (engl. transfer order, njem. Überweisung) je kolokvijalni naziv za obrazac “poseban nalog za prijenos”, kojim pravne osobe daju nalog organizaciji ovlaštenoj za obavljanje poslova platnog prometa za prijenos novčanog potraživanja sa svog računa u korist računa druge pravne osobe.

Založno pravo je ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnoga vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću ispunjenja, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti. Što je određeno za založno pravo primjenjivat će se na odgovarajući način i na prijenos vlasništva radi osiguranja, kao i na svako drugo osiguravanje namirenja tražbine stvarima ili pravima dužnika ili treće osobe, osim ako se zakonom ne određuje drukčije.