Franšiza je učešće osiguranika u šteti. Ugovaranje franšize znači da osiguranik na vlastiti teret snosi jedan dio štete i da se naknada iz osiguranja umanjuje za ugovoreni iznos franšize. Franšiza se može ugovoriti u postotku ili u apsolutnom iznosu.

Kapitalizacija je slučaj kada osiguranik stavi svoje obveze plaćanja premije u stanje mirovanje a ugovor o osiguranju i dalje ostaje na snazi, odnosno osiguratelj je u obvezi isplatiti smanjenu ugovorenu svotu ukoliko nastupi osigurani slučaj, a sukladno tablicama kapitaliziranih iznosa.

Korisnik osiguranja je pravna ili fizička osoba koja ima pravo na naknadu temeljem ugovora o osiguranju ukoliko nastupi osigurani slučaj. Po jednom ugovoru o osiguranju, odnosno polici osiguranja može postojati i više korisnika. Ukoliko je ugovorom o osiguranju određeno više korisnika, u slučaju nastupanja osiguranog slučaja naknada (osigurnina) se dijeli među korisnicima.

List pokrića je pisana isprava koja se koristi kao dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju, a najčešće se izdaje u slučaju kada ugovaratelj osiguranja odnosno osiguranik hitno treba potvrdu o postojanju osiguranja. List pokrića sadrži samo najosnovnije podatke o sklopljenom osiguranju i može služiti kao privremena zamjena za policu osiguranja.

Odšteta je iznos koji korisniku osiguranja, odnosno osobi koja se osigurala od štetnog događaja, isplaćuje društvo za osiguranje u slučaju nastupanja osiguranog slučaja (štete).

Osiguratelj je pravna osoba koja na tržištu osiguranja pruža uslugu osiguranja odnosno obavlja poslove osiguranja. Poslove osiguranja u Hrvatskoj mogu obavljati društva za osiguranje sa sjedištem u Hrvatskoj i podružnice stranih društva za osiguranje, koje su dobile dozvolu Agencije za obavljanje poslova osiguranja. Pojednostavljeno rečeno, posao društva za osiguranje svodi se na primanje periodičnih uplata u obliku premije od ugovaratelja osiguranja u zamjenu da će istima nadoknaditi potencijalne buduće štete na osiguranoj imovini ili životu. Tako prikupljena sredstva društva za osiguranje investiraju u financijske instrumente odnosno nekretnine, od kojih će protekom vremena ostvarivati određeni prinos ovisno o kretanjima na novčanom tržištu odnosno tržištu kapitala.

Osigurana svota je maksimalni iznos osigurateljeve obveze prema osiguraniku odnosno korisniku osiguranja ukoliko nastupi osigurani slučaj.

Osigurani rizik je rizik naveden u ugovoru o osiguranju, manifestacijom kojeg nastaje osigurani slučaj odnosno šteta na osiguranoj imovini odnosno životu ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

Osigurani slučaj je događaj prouzročen osiguranim rizikom.

Osiguranik je osigurana osoba. Kod osiguranja imovine za vlastiti račun ugovaratelj osiguranja ujedno je i osiguranik, a kod osiguranja za tuđi račun osiguranik može bili jedna ili više trećih osoba. Kod osiguranja života, osiguranik je osoba na čiji se život sklapa polica osiguranja, a u slučaju kada ugovaratelj osiguranja i osiguranik nisu iste osobe, za sklapanje police koja se odnosi na slučaj smrti nekog trećeg potrebna je pisana suglasnost osiguranika.

Osiguranje predstavlja prenošenje rizika koje nalazimo u našem okruženju s pojedinca na osiguratelja (društvo za osiguranje) sklapanjem ugovora o osiguranju. Na taj se način pojedinac nastoji zaštiti od opasnosti (rizika) koje mu mogu ugroziti život ili nanijeti štete na imovini pri čemu je osnovna karakteristika tih rizika da su budući, neizvjesni i neovisni od naše volje.

Osigurljivi rizik podrazumijeva događaj koji se može dogoditi u budućnosti, koji je neizvjestan i nezavisan od isključive volje ugovaratelja osiguranja ili osiguranika.

Osigurnina je novčani iznos kojeg osiguratelj obvezuje isplatiti osiguraniku odnosno korisniku osiguranja na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju. Kod imovinskih osiguranja osigurnina je naknada za štetu, a kod životnih osiguranja ugovorena svota.

Otkup je slučaj kada ugovor o osiguranju prestaje vrijediti, odnosno prekida se, a osiguratelj ugovaratelju isplaćuje otkupnu vrijednost police, odnosno samo dio prethodno uplaćenih sredstava, u skladu s tablicama otkupne vrijednosti. Pravo na otkup police ugovaratelj osiguranja u pravilu ima ukoliko je uplatio najmanje tri godišnje premije, no osiguratelj može ponuditi i kraći rok, sukladno tablicama otkupnih vrijednosti.

Premija osiguranja je cijena osiguranja, odnosno novčani iznos definiran na mjesečnoj, kvartalnoj ili godišnjoj razini, koji ugovaratelj osiguranja plaća osiguravatelju temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju.

Polica osiguranja je pisana isprava o sklopljenom osiguranju i sastavni je dio ugovora o osiguranju. Osnovni elementi police osiguranja su ugovorne strane, osigurana stvar ili osoba, osigurani rizik, trajanje osiguranja i vrijeme pokrića, svota osiguranja ili limit pokrića, iznos premije ili doprinosa (uloga), datum izdavanja police, te potpisi ugovornih strana.

Reosiguratelj je pravna osoba koja obavlja poslove reosiguranja. Svaki osiguratelj (društvo za osiguranje) ima određeni samopridržaj koji podrazumijeva maksimalni iznos šteta koji ono može isplatiti odnosno predstavlja granicu pokrića osiguratelja. Kako bi se zaštitio od nemogućnosti isplate šteta u slučaju nastupanja velikih, odnosno katastrofalnih šteta, osiguratelj sklapa ugovor o reosiguranju s reosigurateljem odnosno društvom za reosiguranje kojim dio svojih obaveza prenosi na reosiguratelja plaćajući za to reosigurateljnu premiju.

Ugovaratelj osiguranja je pravna ili fizička osoba koja s osigurateljem sklopi ugovor o osiguranju, te plaća premiju osiguranja, no ne mora nužno imati pravo na naknadu (osigurninu).

Ugovor o osiguranju je dvostrani pravni posao kojim se ugovaratelj osiguranja obvezuje platiti premiju osiguranja, a osiguratelj isplatiti osigurninu u slučaju nastanka osiguranog slučaja osiguraniku ili korisniku.

Zastupanje u osiguranju je pokretanje, predlaganje te obavljanje poslova pripreme i zaključivanja ugovora o osiguranju u ime i za račun jednog ili više osiguratelja za proizvode osiguranja koji međusobno ne konkuriraju.