Imate pravno pitanje vezano uz djelokrug osiguranja? Pošaljite nam ga na: pitanja@zivotuplusu.info. Na vaša pitanja odgovaraju pravnice Blaženka Musulin i Darja Ferk.

Odgovornost stečajnog upravitelja
(odgovara: Blaženka Musulin, dipl. iur.)
Može li stečajni upravitelj odgovarati za naknadu ako nije prijavio potraživanje radnika u stečajnu masu?

Sukladno odredbi iz čl. 28. st. 1. Stečajnog zakona, odgovornost stečajnog upravitelja temelji se na njegovu skrivljenom povređivanju dužnosti pobliže opisanih čl. 25. istog zakona. Stečajni upravitelj odgovara po principu pretpostavljene krivnje, te je na njemu teret dokazivanja da je do štete radnika došlo bez njegove krivnje, sukladno odredbama iz ZOO-a. Obveze stečajnog upravitelja prema vjerovnicima su pripreme isplate vjerovnika, isplata nakon odobrenja, dostavljanje odboru vjerovnika završnog stečajnog računa, te izvršavanje naknadne isplate vjerovnika.
Obveza je stečajnog upravitelja sastaviti popis svih tražbina radnika dospjelih do otvorenja stečajnog postupka, a sukladno odredbama Stečajnog zakona. Prema istoj odredi stečajni upravitelj treba postupiti ako je upoznat s potraživanjem radnika prema tvrtki u stečaju.
U konkretnom slučaju šteta za radnika nastupila je u trenutku odbacivanja prijave njegova potraživanja, koje je uslijedilo propustom da na vrijeme prijavi potraživanje. Dakle, potrebno je dokazati da bi stečajni upravitelj bio upoznat sa sudskim postupkom koji je prije otvaranja stečajnog postupka bio u tijeku, a kojim je radnik potraživao naknadu štete zbog ozljede na radu.

Šteta na vozilu nastala tijekom prijevoza trajektom
(odgovara: Darja Ferk, dipl. iur.)
Čitatelju T. Z. oštećeno je vozilo na trajektu. Zanima ga više o zakonima koji reguliraju to područje.

Kad se vozilo prevozi na trajektu, zapravo je zaključen ugovor o prijevozu putnika i prtljage. I vozilo je prtljaga koja se prevozi na temelju tog ugovora, pa je oštećenjem vozila koje se nalazilo na trajektu zapravo oštećena prtljaga. Zakon o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi (dalje: ZPUP) regulira ugovor o prijevozu putnika i prtljage, te u svojim odredbama navodi da je prtljaga svaka stvar uključujući i vozilo koje se prevozi. Dakle, oštećenjem čitateljeva vozila na trajektu u naravi je došlo do oštećenja njegove prtljage. Možda to zvuči terminološki neobično, ali svakako odgovara pravoj volji zakonodavca. Neovisno o tome prevozi li se trajektom vozač vozila, dakle, putnik, primjerice motociklom, osobnim automobilom ili kamionom (tegljačem ili tegljačem s prikolicom), sklapa se uvijek jedan te isti ugovor – ugovor o prijevozu putnika (s prtljagom). Razlika je samo u veličini, težini i posebno u dužini svakog od tih vozila jer o težini i prostoru koji zauzimaju ovisi visina iznosa prevoznine.

Oslobađajuća presuda
(odgovara: Blaženka Musulin, dipl. iur.)
Protiv čitatelja Života u plusu je pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, u kaznenom postupku koji je vođen zbog prometne nezgode, donesena oslobađajuća presuda, pa ga zanima znači li to da njegovo osiguranje ne mora isplatiti odštetu oštećenome?

Člankom 12 st. 3  Zakona o parničnom postupku (NN 148/11 pročišćeni tekst i 25/13) propisana su posebna pravila koja se odnose na vezanost parničnog suda za pravomoćnu presudu kaznenog suda. Parnični sudovi vezani su presudom samo u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca. Činjeničnim navodima koje se odnose na (ne)postojanje kaznenog djela imaju se smatrati samo oni koji se odnose na bitna obilježja kaznenog djela. Sve druge okolnosti koje su utvrđene u kaznenom postupku, a koje ne ulaze u okvir opisa utvrđenoga kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, parnični sud može utvrđivati slobodno u skladu s odredbama čl. 7 i 8 ZPP-a. Za odluku kaznenog suda kojom se optuženik oslobađa optužbe parnični sud nije vezan, kao ni za odluku kojom se optužba odbija, nego je dužnost parničnog suda u okviru navedenog događaja utvrditi činjenice o kojima ovisi razrješenje spora među strankama. Parnični sud nije vezan uz eventualna utvrđenja takvih okolnosti u parničnom postupku, te je slijedom toga ovlašten utvrđivati pitanje eventualne podijeljene odgovornosti za štetu, bilo od oštećenika bilo od treće  osobe, koja se možda razlikuju od utvrđenja kaznenog suda. Dakle, oslobađajuća presuda u kaznenom postupku ne znači i nepostojanje eventualne odgovornosti osiguratelja s obzirom na to da je opseg građanskopravne odgovornosti puno širi od pojma kaznenopravne odgovornosti.

Odustajanje od putovanja  
(odgovara: Darja Ferk, dipl. iur.)
Čitateljica G. H. prekinula je putovanje pa je zanimaju njezina prava u odnosu na organizatora putovanja, koji traži plaćanje pune ugovorene cijene.

Kad putnik prekine putovanje i nastavi ga u vlastitom aranžmanu, a nije u roku od osam dana od dana završetka putovanja stavio prigovor da su usluge nepotpune i nekvalitetne,  organizator ima pravo na puni iznos ugovorene cijene putovanja. Čitateljica navodi da nije koristila sve usluge predviđene paket aranžmanom jer je prekinula putovanje i nastavila ga u vlastitom angažmanu. No, kad putnik odustane od ugovora nakon početka putovanja, organizator prema članku 901. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na puni iznos cijene putovanja. U takvoj situaciji organizator nije više u mogućnosti otkazivati usluge koje je ugovorio s prijevoznikom, hotelijerima i drugim davateljima usluga u turizmu. Organizator putovanja ima pravo samo na naknadu troškova ako je putnik raskinuo ugovor zbog okolnosti koje nije mogao riješiti ili koje bi, da su postojale u vrijeme sklapanja ugovora, bile opravdan razlog da se ne sklopi ugovor, a i u slučaju da je putnik osigurao zamjenu ili organizator putovanja uspio zamjenu naći sam.
Putnik ima pravo na sniženje cijene ako je organizator putovanja svoju uslugu nepotpuno ili nekvalitetno izvršio, pod da je putnik prigovor organizatoru putovanja uručio u roku od osam dana od završetka putovanja. Čitateljica samo paušalno tvrdi da organizator nije izvršio svoj dio ugovora, no ne navodi o kojim je obvezama riječ, niti je tražila sniženje cijene.  Iz navedenog proizlazi da čitateljica mora platiti punu ugovorenu cijenu putovanja.

Nezgoda na radnome mjestu
(odgovara: Blaženka Muslulin, dipl. iur.)
Čitatelj Života u plusu navodi da je stradao na radnome mjestu kao zaposlenik laboratorija. Zbog te nezgode pozvan je na Prekršajni sud kao svjedok, gdje je u tijeku postupak protiv njegova poduzeća. S obzirom na to da je doživio teške opekotine, odštetnim zahtjevom obratio se poslodavcu, koji mu zasad ne želi isplatiti odštetu. Zanima ga mora li čekati okončanje prekršajnog postupka radi pokretanja postupka odštete i što ako poslodavac ne bude proglašen krivim za nezgodu koja mu se dogodila?

U konkretnom slučaju može se utvrđivati odgovornost poslodavca za propust u organizaciji radnog procesa. Naime, državni inspektorat podnijet će zahtjev za pokretanjem prekršajnog postupka protiv poslodavca, ako inspekcijom utvrdi kako je postupio protivno Zakonu o zaštiti na radu, odnosno ako utvrdi da poslodavac nije razradio tehnologiju rada tako da radni postupci ne utječu štetno na sigurnost i zdravlje zaposlenika.
Zakonom o zaštiti na radu predviđena je novčana kazna koja se može izreći i odgovornom poslodavcu, ali i odgovornoj fizičkoj osobi, a prilikom njezina izricanja potrebno je voditi računa o težini počinjenog djela, stupnju odgovornosti počinitelja, te okolnostima pod kojima je počinjen prekršaj.
Čitatatelj ne mora čekati okončanje prekršajnog postupka za ostvarivanje prava na naknadu štete. Naime, radi se o odvojenim postupcima, te ishod prekršajnog postupka ne utječe na odluku u parničnom postupku, ali može imati određenu težinu. U parničnom postupku će se vjerojatno izvršiti samo uvid u prekršajni predmet, ali će se posebno provoditi detaljna saslušanja svih svjedoka, inspektora i voditelja poslovanja, kako bi se sa sigurnošću utvrdile sve okolnosti slučaja potrebne za ostvarivanje zakonom priznatog prava na odštetu.

Krajnja nepažnja
(odgovara: Blaženka Musulin, dipl. iur.)
Čitatelj L. M. tereti se za naknadu štete nakon prometne nesreće koju je prouzročio obavljajući službenu dužnost jer je njegovo postupanje navodno krajnja nepažnja, a u tom slučaju bi bio dužan naknaditi štetu isplatitelju štete.

U konkretnom slučaju čitatelj je obavljajući službenu dužnost upravljao vozilom na način da je zbog nepoštivanja prometnog znaka “stop” oduzeo prednost prolaska tramvaju, a zbog čega je na tramvaju nastala šteta koja je isplaćena oštećenom ZET-u. Na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, čitatelj, zaposlenik Ministarstva obrane, bio bi dužan naknaditi štetu koja je uzrokovana namjerno ili krajnjom nepažnjom, a krajnja nepažnja bila bi, primjerice, neprilagođena brzina, alkoholiziranost i sl. Sud je tijekom postupka utvrdio da je čitatelj prošao pokraj znaka “stop” malom brzinom u trijeznom stanju. Međutim, primjenjujući važeće propise, krajnje nepažljivo postupa vozač koji vozilo ne zaustavi kod prometnog znaka „stop“ nego samo smanji brzinu kretanja i time izazove sudar s vozilom koje se kretalo cestom s prednošću prolaska.
Naime, nepažljivo postupa onaj tko ne pristaje na štetne posljedice, ali se ne ponaša onako kako bi trebalo (kako nalažu pravila pravnog poretka) jer smatra da do štete neće doći ili da će je moći spriječiti (svjesna nepažnja), odnosno ne zna da svojim postupanjem može uzrokovati štetu premda bi to trebao znati (nesvjesna nepažnja).
Nepažnja kao jedan od stupnjeva krivnje u smislu Zakona o obveznim odnosima, javlja se u dva temeljna oblika, tj. kao krajnja nepažnja i kao obična nepažnja. O krajnjoj nepažnji riječ je kad je štetnik u svom postupanju zanemario i onakvu pozornost koja se može i mora očekivati od svakog čovjeka prosječnih sposobnosti. Za razliku od krajnje nepažnje, obična nepažnja (culpa levis) postoji kad štetnik ne postupa kao naročito pažljiv čovjek (dobar domaćin, dobar stručnjak ili dobar gospodarstvenik), čime se štetnika uspoređuje s apstraktnom osobom sličnih svojstava (culpa levis in abstracto), premda se u nekim slučajevima ponašanje štetnika može ocijeniti i kao culpa levis in concreto o kojoj je, pak, riječ kada štetnik ne upotrijebi niti onu pažnju koju primjenjuje u vlastitim stvarima. U konkretnom slučaju ponašanje čitatelja treba usporediti s ponašanjem bilo kojeg vozača prosječnih sposobnosti, pa se njegovo ponašanje može okarakterizirati krajnjom nepažnjom, a u tom slučaju on je u obvezi platiti tražitelju isplaćeni iznos naknade štete oštećenom ZET-u.